133 kardinala izbornika danas poslijepodne ulaze u Sikstinsku kapelu i, iza zatvorenih vrata i potpuno izolovani od spoljnog svijeta, započinju tajanstveni proces izbora novog poglavara Rimokatoličke crkve.
Konklave predstavljaju zasijedanje kardinalskog zbora Rimokatoličke crkve s ciljem izbora novog rimskog biskupa, tj. pape, i najstariji su način izbora lidera neke institucije u svijetu. Riječ „konklave” potiče od latinskog izraza cum clave – „sa ključem“, a u današnjem obliku ustanovljene su 1274. godine odlukom pape Grgura X.
Motivisan čestim političkim uplitanjima i dugim periodima bez pape (sedisvakanca), Grgur X. je odlučio da kardinali moraju biti izolovani i zaključani dok ne izaberu novog papu.
Papa Pavao VI. je 1970. odredio da u konklavama mogu učestvovati samo kardinali mlađi od 80 godina, a da se konklave moraju sazvati najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon smrti ili odreknuća pape. Za izbor je potrebna dvotrećinska većina i pristanak izabranog.
Od 1846. konklave se održavaju isključivo u Sikstinskoj kapeli – remek-djelu renesansne umjetnosti, poznatoj po freskama Mikelanđela, Botičelija i drugih majstora. Glasanje se odvija u kapeli, dok su kardinali za vrijeme konklava smješteni u obližnjem Domu svete Marte.
Sva komunikacija s vanjskim svijetom se prekida
Iako je Dom svete Marte korišćen i za druge potrebe (u njemu je, na primjer, živio papa Franjo), tokom konklava on postaje zvanična rezidencija kardinala. Ima 128 soba koje se dodjeljuju žrijebom. Iako nije luksuzan hotel, pruža udoban smještaj i sve potrebne sadržaje.
Tokom trajanja konklava prekidaju se sve radijske, televizijske i telefonske veze kako bi se izbjegli spoljni uticaji.
Izbor pape je obavijen bogatom simbolikom i starim ritualima. Na dan početka konklava, kardinali ujutro slave misu Pro Eligendo Papa, a potom u procesiji, uz litanije i himnu Veni, Creator Spiritus, ulaze u Sikstinsku kapelu gdje polažu prisegu o poštovanju procedure i zavjet ćutanja.
Zavjet čita dekan kardinalskog zbora ili njegov zamjenik (ako je dekan stariji od 80 i ne može glasati). U ovom slučaju, tu će ulogu preuzeti argentinski kardinal Leonardo Sandri umjesto prestalog dekana Giovanni Battiste Rea. Kardinali prisegu polažu pojedinačno, polažući ruku na Jevanđelje.
„Extra omnes!“ – Svi napolje!
Ova naredba označava početak zatvorenog dijela konklava. Nakon nje, u kapeli ostaju samo osobe koje su striktno potrebne za proceduru – sekretar zbora, dva majstora ceremonijala, ograničen broj tehničkog osoblja, medicinska sestra ako je potrebno, i dva ljekara.
Svi su obavezani strogom diskrecijom, a kapela se prethodno detaljno pregleda radi mogućih prislušnih uređaja. Odavanje bilo kakvih informacija podliježe automatskoj ekskomunikaciji.
Glasanje: „Eligo in Summum Pontificem“ – Za vrhovnog sveštenika biram
Prvog dana se glasa jednom, a zatim po dva puta svakog jutra i poslijepodneva. Ako nakon tri dana nema rezultata, pravi se jednodnevna pauza za molitvu i razmišljanje. Proces se može ponavljati u ciklusima po sedam glasanja.
Sam čin glasanja sastoji se iz tri faze. Prvo se pripremaju glasački listići i biraju devet kardinala: tri brojača, tri „infirmari“ za bolesne, i tri revizora. Listić nosi natpis „Eligo in Summum Pontificem“, ispod kojeg se piše ime kandidata. Kardinali ga ubacuju u urnu uz riječi zakletve i povjerenja u Boga.
Brojači potom provjeravaju broj listića, čitaju imena i svaki listić buše iglom kroz riječ eligo da bi spriječili dupliranje. Revizori nadgledaju proceduru.
„Habemus Papam“ – Imamo Papu
Atmosfera tokom glasanja je više liturgijska nego politička. Pokojni austrijski kardinal Franz Koenig jednom je rekao da bi posmatraču vjerovatno bilo dosadno unutar Sikstinske kapele.
Listići se spaljuju u posebnoj peći. Ako papa nije izabran, dim iz dimnjaka iznad kapele je crn. Ako jeste – bijel. Da bi se otklonila konfuzija, Ivan Pavao II. je naredio da se uz bijeli dim oglašavaju i zvona bazilike Svetog Petra.
Kad neko dobije potrebnu većinu, dekan ga pita da li prihvata. Ako prihvati, pita ga kojim će se imenom zvati. Potom odlazi u „sobu suza“ gdje oblači odoru, a zatim izlazi na balkon bazilike gdje ga kardinal protođakon proglašava riječima „Habemus Papam“. U ovom slučaju, to će učiniti francuski kardinal Dominique Mamberti.
Ko ima najviše šansi?
Analitičari i kladioničari kao glavne favorite vide Italijana Pietra Parolina i Filipinca Luisa Antonia Taglea. Pored njih se često pominju Ganac Peter Turkson, Mađar Peter Erdo, liberalni Italijan Matteo Zuppi, jerusalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa, Francuz Jean-Marc Aveline, Maltežanin Mario Grech i Amerikanac Robert Prevost.
Ali istorija nas uči da nije rijetkost da se izabere neočekivani kandidat, kao što je bio slučaj s Karolom Wojtylom 1978. godine.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR