Vojna ofanziva istog dana kada je potpisan trgovinski sporazum s Velikom Britanijom pokazuje zemlju koja želi da igra vodeću ulogu na svjetskoj sceni, ali koju sputavaju neprijateljstva u sopstvenom okruženju i nasljeđe istorije.
Zaključivanje „istorijskog“ trgovinskog sporazuma s Ujedinjenim Kraljevstvom, istovremeno s pokretanjem vojne operacije protiv Pakistana – može se reći da su se u Indiji ove sedmice sudarili budućnost i prošlost. Sporazum s Britanijom, koji se pripremao tri godine, jedan je od nekoliko o kojima Indija sada pregovara, uključujući i one sa SAD i Evropskom unijom. On odražava privlačnost Indije kao rastuće svjetske sile – najmnogoljudnije zemlje na planeti i najbrže rastuće velike ekonomije, koja je ujedno i peta po veličini, a na dobrom putu da postane treća. Suprotno tome, vojne operacije usmjerene na Pakistan i dijelove Kašmira pod njegovom upravom pokazuju koliko Indiju i dalje opterećuju nestabilnosti u regionu i naslijeđeni konflikti.
Indijska vojna akcija je odgovor na teroristički napad prošlog mjeseca, u kojem je u dijelu Kašmira pod indijskom upravom ubijeno 26 turista. Naziv vojne operacije – Sindor – odnosi se na simbol braka, kao aluzija na žene koje su izgubile muževe u napadu čija su meta bili hinduistički muškarci. Nju Delhi navodi da nastoji ograničiti konflikt i spriječiti šire sukobe između dvije nuklearno naoružane države. Tvrdi da su mete bile isključivo terorističke infrastrukture, a ne vojne baze, i da je operacija bila „precizna, odmjerena i neeskalatorna“. Ipak, civilne žrtve su prijavljene.
Da li će sve ostati „neeskalatorno“, zavisiće od odgovora Pakistana. Situacija je i dalje napeta, uz realnu opasnost od nenamjerne eskalacije, slabu spoljašnju kontrolu i spremnost obje strane da zauzmu odlučan vojni stav kako bi zadovoljile domaće političke interese i nacionalističke impulse. U prošlosti su Sjedinjene Države imale ključnu ulogu u smirivanju tenzija, ali predsjednik Donald Tramp je ovaj put neprizvono opisao neprijateljstva kao „štetu“, rekavši da će obje strane „nekako to riješiti“. U svijetu u kojem SAD međunarodne odnose posmatraju kroz prizmu sfera uticaja – što se vidi kroz Trampove tvrdnje o pravu na Kanadu, Grenland i Panamski kanal, kao i stav da je ruska invazija na Ukrajinu „problem Evrope“ – jasno je da Vašington nema veliki interes da se upliće u geopolitiku južne Azije.
Indija i Pakistan su ratovali tri puta od 1947. godine, kada su osnovane kao države – dva puta zbog Kašmira. Ta oblast je od ključne važnosti za bezbjednost Pakistana, s obzirom na to da oko 80% obradivog zemljišta u toj zemlji zavisi od voda riječnog sistema Indus, koji protiče kroz Kašmir. Zbog toga se nedavna odluka Indije da obustavi dugogodišnji sporazum o vodama s Pakistanom doživljava kao egzistencijalna prijetnja. Sedmicu prije terorističkog napada, načelnik pakistanske vojske Asim Munir nazvao je Kašmir „žilom kucavicom“ Pakistana. Istovremeno, informacije o nalazištima kritično važnih minerala dodatno povećavaju strateški značaj Kašmira za Indiju.
Ipak, u srži tenzija nalazi se pitanje identiteta, ukorijenjeno u traumama podjele iz 1947, kada su stvorene Indija i Pakistan. Pakistanska država – naročito vojska i obavještajna služba – svoju legitimnost gradi na duboko ukorijenjenoj antiindijskoj retorici. Prava politička moć u toj zemlji nije u rukama premijera (Šahbaza Šarifa) ni predsjednika (Asifa Alija Zardarija), već komandanta vojske Munira i šefa obavještajne službe ISI, Muhameda Asima Malika. Nijedan civilni premijer u Pakistanu nije uspio da završi pun mandat u njegovoj 77-godišnjoj istoriji. Ukoliko bi odnosi s Indijom bili stabilni, vojna elita bi teško mogla opravdati toliku dominaciju nad političkim i ekonomskim sistemom zemlje.
S indijske strane, odluka vlade Narendre Modija da 2019. ukine specijalni autonomni status Kašmira i podijeli ga na dvije teritorije pod direktnom upravom Nju Delhija dodatno je pogoršala odnose s Islamabadom. Indijske vlasti tvrde da je time Kašmir „normalizovan“, navodeći porast turizma, priliv investicija i uglavnom mirne izbore prošle godine kao dokaz. Međutim, teroristički napad prošlog mjeseca i uzvratne vojne akcije jasno govore da Kašmir nije ni blizu normalnosti. Lokalno nezadovoljstvo i dalje traje, jer su i u dijelu pod indijskom i pod pakistanskom upravom prava, identitet i autonomija stanovnika postupno potkopavani.
Ove tenzije vjerovatno neće uskoro nestati. Kao i sukob između Izraela i Palestine, zategnuti odnosi u Tajvanskom moreuzu, ili ruska invazija na Ukrajinu, riječ je o konfliktima duboko ukorijenjenim u istorijske podjele i borbu za nacionalni identitet. U konačnici, težnje Indije da se afirmiše kao globalna sila i dalje ostaju taoci regionalne nestabilnosti.
----------
Autor je dr Čijetig Bajpai, viši saradnik za južnu Aziju u analitičkom centru Chatham House.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR