Reformu poreskog sistema koju je Crna Gora sprovela prije dvije godine, poznatu pod imenom „Evropa Sad“, istraživači Fiskalnog savjeta Srbije ocijenili su netransparentnom, nekonzistentnom i nekredibilnom u radu „Poreska reforma u Crnoj Gori 2022. godine – Činjenice, zablude i paralele sa Srbijom“.
Crna Gora je tada povukla tri ključne mjere – ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje koje je iznosilo 10,8 odsto bruto zarade, zatim povećanje neoporezivog dijela zarade od čak 700 eura uz progresivno oporezivanje plata većih od 1.000 eura i na kraju povećanje minimalne zarade sa 250 na 450 eura.
Autori ovog rada koje predvodi član Fiskalnog savjeta Nikola Altiparmakov, podsjećaju da je i u Srbiji 2010. godine razmatrana donekle slična reforma poreskog sistema kako bi se ublažili efekti svjetske finansijske krize.
Tada je grupa tamošnjih ekonomista predložila ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, kako bi se rasteretile plate i stimulisalo zapošljavanje, zatim progresivnije oporezivanja zarada i to povećanjem neoporezivog cenzusa i kao treća mjera koja je trebalo da popuni rupu u budžetu koju bi napravile prethodne dvije, povećanje stope PDV-a za četiri procentna poena.
Upravo za posljednju mjeru koja bi bila udar na standard stanovništva nije bilo političke volje, pa je i predlog zanemaren.
Kako se navodi u istraživanju, prve dvije mjere srpskog predloga od prije više od decenije iste su kao i crnogorski program usvojen prije dvije godine, ali zanmljivo je da je crnogorska vlada sprovela reformu bez povećanja PDV-a.
Kako se navodi u radu, plan CG vlade bio je da rupu u budžetu od 125 miliona eura koje bi napravilo smanjenje opterećenja plata, nadoknadi smanjenjem sive ekonomije, progresivnim porezom na dobit preduzeća, reprogramom poreskih potraživanja, akcizama i još nekim manje izdašnim mjerama.
Autori rada iz Fiskalnog savjeta tvrde da je program netransparentan jer „predlagači nisu jasno iskazali pojedinačne troškove tri ključne reformske mjere (ukidanje doprinosa za zdravstvo, uvođenje neoporezivog cenzusa, povećanje minimalne zarade) već su samo prikazali zbirni neto gubitak prihoda (zajedno sa očekivanim povećanjem prihoda usljed uvođenja druge poreske poreske stope od 15 odsto i povećanja minimalne zarade) za koji tvrde da će biti smanjenje budžetskih prihoda za 125 miliona eura“, uz napomenu da je stvarni gubitak prihoda veći od planiranog.
Kvalifikaciju da je program nekonzistentan podupiru tvrdnjom da se trajni gubitak poreskih prihoda djelimično pokriva planiranim prihodima od reprograma poreskih dugovanja.
„Međutim, poreski reprogrami predstavljaju (u najboljem slučaju) jednokratan izvor prihoda i ne mogu se koristiti za pokrivanje trajnog smanjenje poreza“.
Na kraju nekredibilnost reformskog plana se ogleda u izostanku tzv. čvrstih mjera poreske politike u vidu povećanja poreskih stopa, prije svega PDV-a i oslanjanje na optimistična očekivanja u vezi sa smanjenjem sive ekonomije.
Međutim, podaci za 2023. godinu ukazuju da je budžet Crne Gore prošao sasvim dobro i djeluje da je program uspješan.
Fiskalni savjet u analizi navodi da je u 2023. gubitak prihoda zbog mjera oko pet odsto BDP-a, ali da je došlo do velikog povećanja naplate PDV-a (za 2,3 odsto BDP-a), doprinosa za PIO (1,1 odsto BDP-a) i poreza na dobit preduzeća za 0,8 odsto BDP.
Autori rada tvrde da su ovi uspjesi u naplati poreza privremeni i posljedica spoljnih faktora, a ne reforme „Evropa Sad“.
Povećanje naplate PDV-a dobrim dijelom objašnjavaju doseljavanjem oko 100.000 Rusa i Ukrajinaca i to platežnih koji su podigli potrošnju u zemlji. Veći porez na dobit je posljedica rasta cijena koje su svuda u svijetu uvećale profite kompanija.
Ipak, autori rada su posebno pesisimstični po pitanju najava da će se u sljedećem koraku Vlada CG odlučiti na ukidanje penzijskih doprinosa. Oni tvrde da bi to bio nenadoknadiv udarac za budžet, ali još važnije od toga, uručio bi penzijski sistem koji u kontinentalnoj Evropi postoji već 100 godina.
Autori ističu da Srbija nema potrebe za ukidanjem doprinosa za zdravstvo u Srbiji, jer više nema neravnoteža kao 2010. godine, osim možda u procesu reforme zdravstvenog sistema. Oni pak upozoravaju, da bi ukidanje doprinosa moralo biti praćeno povećanjem stope PDV-a.
„U slučaju da ne postoji društveno politička podrška za neophodno povećanje stope PDV, moguće je razmatrati i manje radikalne reformske pristupe. Na primjer, umjesto potpunog ukidanja doprinosa za zdravstvo, moguće je proširiti primjenu neoporezivog cenzusa na zarade i u slučaju doprinosa za zdravstvo kako bi se povećala progresivnost poreskog sistema, što bi trebalo da bude jedan od reformskih prioriteta u narednom periodu“, potučuju u Fiskalnom savjetu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR