Piše: Ana Nives Radović
Finansije su od nastanka podrazumijevale da postoji neko mjesto na kojem se nešto obavlja, jer se, da bi se pozajmilo, štedjelo ili osiguravalo, išlo u banku ili do bankomata, kasnije na sajt, a onda u aplikaciju. Danas finansije napuštaju te okvire i rastapaju se u tkivo svakodnevnog života. Na primjer, kupite laptop online i odredite plaćanje na šest mjeseci, rezervišete avio-kartu i dodate osiguranje jednim klikom, koristite određenu uslugu poput dostave ili prevoza i budete „isplaćeni“ putem servisa koji izdaje platforma koja nudi neku od pomenutih usluga. Sve su to finansije, iako ništa od pomenutog ne liči na bankarstvo.
Naziv koji se koristi za ovaj pristup je ugrađene (ili embedded) finansije, a odnosi se na finansijske usluge utkane direktno u nefinansijske proizvode. U pitanju je jedan od najznačajnijih pomaka u industriji još od uspona digitalnog bankarstva i to onaj koji prijeti da banke pretvori u pozadinske logističke servise.
Suština ove transformacije je u tehnologiji. Programski interfejsi aplikacija omogućavaju kompanijama da ugrade bankarske funkcije u svoje aplikacije, pa pružaoci ovako integrisanih finansijskih usluga preuzimaju regulatorni teret i nude infrastrukturu. Podaci omogućavaju personalizovane ponude u pravom trenutku. Kao rezultat, finansije postaju dio korisničkog putovanja, a ne skretanje sa njega. Što su manje vidljive, to bolje funkcionišu.
U ovom smislu prvo su se pojavila plaćanja, pa su servisi kao što su Apple Pay, Google Pay i Shopify, koji imaju integrisan checkout učinili transakcije besprijekornim. Nakon toga su uvedene mogućnosti kreditiranja, predvođen kupi sada, plati kasnije (buy now, pay later – BNPL) uslugama koje su pružale kompanije poput Klarne i Affirma, koje nude instant zajmove na mjestu kupovine. Potom je uslijedilo osiguranje, putno pokriće dodato uz rezervaciju ili zaštita uređaja ponuđena pri kupovini. Takođe, same platforme sve češće nude pune bankarske funkcije. Kompanije kao što je Uber izdaju debitne kartice vozačima, tržišta direktno pozajmljuju trgovcima, a čak se i investiranje ugrađuje, dok alati za trgovanje i mikro-štednju ulaze u potrošačke aplikacije.
U teoriji, od ovog procesa svi imaju neku korist. Potrošači dobijaju pogodnost, pristup i proizvode prilagođene kontekstu, biznisi dobijaju lojalnije korisnike i nove izvore prihoda, a banke i fintech servisi dobijaju jeftiniju distribuciju povezujući se na platforme koje već drže pažnju.
Međutim, proces nije tako jednostavan, s obzirom na to da je regulativa neujednačena i složena, a platforme nijesu uvijek spremne da se nose sa usklađenošću. Sigurnost podataka postaje teža kako se finansijske usluge rasipaju po aplikacijama, a granice odgovornosti su sve manje jasne, pa kada dođe do problema korisnici krive platformu, a ne nevidljivu banku iza nje. Takođe, nije ni svaka inovacija dobronamjerna i opravdana sa aspekta etike, što se posebno uočava kod lakoće BNPL modela koji stvara razloge za zabrinutost zbog duga potrošača.
Ipak, ništa od ovoga neće zaustaviti napredak, pa se očekuje da će ugrađene finansije u roku kraćem od decenije obrađivati trilione dolara transakcija. Šire se i na B2B tržišta, uključujući lanace snabdijevanja, olakšavanje isplate plata, automatizaciju faktura i mnoge druge usluge. U Aziji, super-aplikacije poput WeChata i Graba već kombinuju kupovinu, dopisivanje, putovanja i bankarstvo u jednom ekosistemu. Zapadna tržišta idu u istom smjeru.
U ovom procesu, vještačka inteligencija u finansijama pomaže u usavršavanju odluka o kreditiranju, dok bi decentralizovane finansije (DeFi) jednog dana mogle da ponude bezgranične, programabilne alternative bankama.
Promjena se najjasnije ogleda u tome što su platforme, koje su drugim sadržajem i opcijama privukle korisnike, počele da kontrolišu distribuciju. Banke će se postepeno povlačiti iza scene i njihova direktna „umiješanost“ u svakodnevni život korisnika postajaće manje vidljiva, iako će njihovi bilansi i dalje nositi teret.
Za regulatore izazov će biti traganje za načinima kako da se omogući zaštita potrošača u svijetu u kojem su finansije nevidljive. Sa aspekta ostvarivanje prednosti kompanija u odnosu na konkurenciju poruka je nedvosmislena, jer postaje jasno da treba ugraditi finansije u ponudu ili biti nadigrani od onih koji to urade.
Finansijske usluge u ovoj transformaciji ne nestaju, samo postaju manje vidljive, gotovo neprimjetne u svakodnevnim procesima.
----------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike objavljuje Antena M.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR