ROVINSKI: „Crnogorska crkva ostaje do naših dana autokefalna” (1915)

Piše: Vladimir Jovanović

Pavle Apolonovič Rovinski (1831–1916), ruski slavista, etnograf i publicista, proveo je s prekidima 27 godina u Crnoj Gori. Prvi put je došao 1879. u svojstvu dragomana (prevodica) ruskoga poslanstva na Cetinju.

Najpoznatiji je po djelu „Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti”. Tu je objavio rezultate svojih multidisciplinarnih istraživanja. Najveći doprinos je iz etnografije. Bavio se i političkom istorijom Crne Gore i istorijom Crkve.

Među ostalim, sporna je njegova ocjena da za epohe vladike Petra I Petrovića-Njegoša vrhunac „crnogorske teokratije” – jer sistem teokratije, tj. klira kao privilegovane društvene klase u slobodnoj Crnoj Gori nije postojao.

Savremena ruska istoričarka, dr Varvara B. Hlebnikova, ocjenjuje: „Bio Rovinski u pravu ili u krivu u svojim procjenama ličnosti Petra I Petrovića-Negoša, nije pogriješio u jednoj stvari: jasno je vidio trenutak rođenja crnogorske nacije sa svojim posebnim mentalitetom, jedinstvenim osobinama i karakteristikama koje će neprestano privlačiti pažnju Evrope i postaće predmet posebnoga naučnoga interesa” („П. А. Ровинский об уникальности черногорской истории”, „Гуманитарные исследования в Восточной Сибири и на Дальнем Востоке”, 1 (5), str. 20, Vladivostok, 2009).

Za razliku od dalje prošlosti Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve, Rovinski iz novijega perioda objavljuje nekoliko, ne toliko novih, koliko za ondašnju rusku javnost informativnih i dobro klasifikovanih podataka.

O epohi vladičanstva Save Petrovića-Njegoša, koji je od svih Crnogoraca najduže arhijerej (1719-1781), a od 1766. je obnovio autokefaliju naše Crkve, Rovinski piše:

„Ovđe se, naravno, razumije autokefalnost Crnogorske crkve”.

Izvorno:

„Здѣсь, конечно, разумѣется автокефальность Черногорской церкви”.

Malo dalje, nastavlja:

„Итакъ, Черногорская церковь съ митрополичьею каѳедрой на Цетиньѣ, послѣ катастрофы, постигшей Сербскую Печскую патрiаршію, остается до нашихъ дней автокефальною, независящею ни отъ какой другой высшей церковной власти, но – какъ сказано въ уставѣ черногорской конституціи 1905 г. – сохраняетъ единство въ догматахъ съ восточно-православною Вселенскою Церковью”.

U prijevodu:

„Dakle, Crnogorska crkva, s mitropolitskom katedrom na Cetinju, nakon katastrofe koja je zadesila srpsku Pećku patrijaršiju [1766], do naših dana ostaje autokefalna, nezavisna od bilo koje druge više crkvene vlasti, ali – kako je navedeno u odredbi crnogorskoga ustava 1905. – čuva jedinstvo u dogmama sa Istočno-pravoslavnom Vaseljenskom patrijaršijom”.

Faksimili: naslovnica i citati („Черногорiя въ ея прошломъ настоящемъ: Государственная жизнь 1851-1907”, III – Сборникъ отдѣленiя русскaго языка и словесности Императорской академiи наукъ, XCI, 3. Petrograd, 1915, str. 183, 184)…