Rasprava astronoma: Treba li da bježimo u kolonije u svemiru ili da spašavamo Zemlju?

Piše: Nenad Jarić Dauenahuer

NASA je u subotu, 16. listopada, uspješno lansirala letjelicu Lucy koja će istraživati Jupiterove asteroide koji se nazivaju Trojancima.

Agencija je ranije najavila da će u međunarodnoj misiji Artemis 2024. godine poslati ljude na Mjesec. Ako bude uspješna, bit će to prva misija slijetanja na Mjesec s posadom od posljednje misije Apolla 17 1972. godine. U njoj bi po našem prirodnom satelitu trebala prošetati prva žena.

Bit će to početni korak u daljnjem istraživanju Mjeseca i eventualno u njegovoj kolonizaciji. Baza na Mjesecu trebala bi pojeftiniti putovanja na Mars jer je mnogo lakše savladati gravitaciju našeg satelita nego Zemlje. To bi trebalo omogućiti da se ljude šalje na Mars po cijeni od oko pola milijuna dolara.

Kada se piše o naporima i planovima svemirskih agencija da istraže tijela poput asteroida i planeta u Sunčevom sustavu te da u narednih par desetljeća lansiraju ljude na Mjesec i Mars gdje bi trebali konstruirati baze, često se nameće pitanje čemu to.

Ima li smisla ulagati tolike ljudske potencijale i resurse u istraživanje svemira i bijeg sa Zemlje? Ne bi li bilo bolje usmjeriti ih u rješavanje problema na Zemlji koje smo uzrokovali svojim djelovanjem, kao što su primjerice klimatske promjene, zagađenje okoliša, uništavanje bioraznolikosti i pandemije zaraznih bolesti?

No, sve veći broj astrofizičara i biologa te milijardera koji ulažu u svemirska putovanja smatra da dugoročno rješenje za opstanak čovječanstva treba tražiti na drugim planetima. To je u više navrata isticao i slavni britanski astrofizičar Stephen Hawking. Pobornici svemirskih istraživanja upozoravaju da postoje dva moguća izbora. Prvi je da ne razvijamo tehnologiju potrebnu za kolonizaciju svemira i zauvijek ostanemo na Zemlji te da se eventualno u budućnosti suočimo s nekim velikim izumiranjem, koje će biti neizbježno. Drugi je da nastavimo s istraživanjem svemira i eventualno postanemo vrsta koja nastanjuje više planeta.

Protivnici takve vizije ističu da je to neizmjerno skup san. Smatraju da bi imalo puno više smisla da resurse koji su nam trenutno na raspolaganju upotrijebimo kako bismo popravili hitne probleme s kojima se suočavamo na Zemlji, jedinom tijelu u svemiru za koje znamo da ima život. Osim što su za kolonizaciju drugih planeta potrebna velika tehnološka ostvarenja, ona također podrazumijeva mnoštvo nepoznanica vezanih uz pitanje kako je i zašto život nastao baš na Zemlji. To je važno razumjeti ako želimo procijeniti možemo li preživjeti negdje drugdje u Sunčevom sustavu i u svemiru koji se doimaju vrlo negostoljubivima.

Pobornici svemirskih istraživanja često današnju eru svemirskih putovanja uspoređuju s erom velikih istraživača Zemlje. No kritičari ističu da je to neusporedivo jer su Kolumba u Americi dočekali vrlo slični uvjeti za život. On je ondje mogao udisati zrak, mogao je popraviti svoj brod drvećem koje je ondje raslo baš kao u Europi itd. Na Marsu ništa od toga nije moguće.

Debata dvojice astronoma

Zanimljive odgovore na ova pitanja ponudila je nedavna rasprava objavljena na stranici Munk Debates. U njoj je stranu pobornika zastupao astronom Milan M. Čirković, profesor na opservatoriju u Beogradu, autor više knjiga na temu astronomije.

Kritičnu stranu predstavio je astronom lord Martin Rees, bivši predsjednik britanskog Kraljevskog društva, autor brojnih bestsellera.

Debatu, predstavljamo vam u slobodnom, prilagođenom prijevodu.

Masovna migracija u svemir je opasna iluzija

U uvodnom izlaganju lord Rees  je rekao da su pred ljudima na Zemlji još oko četiri milijarde godina, što je više nego što je trebalo za evoluciju čovjeka.

"Ako razmišljamo o tako dalekom vremenu kada Zemlja umire i kada svemir umire, mi više ne govorimo o ljudskim bićima, već o postljudskim. koja bi se od nas mogla razlikovati koliko se mi razlikujemo od sluzave plijesni. Ako gledamo tako daleko u budućnost, onda prihvaćam da ima nešto u težnji da se otisnemo u svemir. No, ako pod ljudima mislimo na nas, bića od krvi i mesa kakva smo danas, onda se snažno protivim ideji. Razlog je taj što smo se mi prilagodili životu na Zemlji, dok su mjesta na koja bismo se mogli odseliti, kao što je primjerice Mars, mnogo manje gostoljubiva od najgorih mjesta na Zemlji. Stoga, živjeti na Marsu gore je nego živjeti na dnu oceana, na vrhu Everesta ili na Južnom polu. Trebalo bi mnogo tisuća godina da se teraformira Mars kako bi postao nastanjiv. A ja mislim da bi se na toj lokaciji ljudska vrsta ionako promijenila. Dakle, smatram da mi kao ljudi nećemo imati nikakvih razloga da emigriramo. Štoviše, rekao bih da je ideja da trebamo pobjeći od problema na Zemlji tako što ćemo otići na Mars opasna iluzija. Naime, izazov rješavanja problema klimatskih promjena bit će mali zalogaj u usporedbi s teraformiranjem Marsa. Dakle, moje stajalište je da smo mi prilagođeni životu na Zemlji i ona je naš jedini dom. Mogu se složiti da trebamo ulagati u istraživanje svemira, no masovna seoba na druge planete nije za ljude, već možda za postljude. Dakle, mislim da je naša sudbina kao ljudi da živimo na Zemlji i svoju civilizaciju razvijamo ovdje", rekao je lord Rees.

Svemir treba istraživati i eksploatirati

Čirković je u svojem uvodu rekao kako vjeruje da je za potpuno ostvarenje ljudskog potencijala potrebno da čovjek istražuje svemir.

"Prije svega, mi smo kao ljudska bića uvijek bili vrsta koja se širila. Od naših predaka primata potekli smo iz vrlo malenog područja na našem planetu, u Tanzaniji, iz područja površine 48 puta 20 km... Stoga bi postavljanje granica tom širenju ljudi bilo potpuno arbitrarno i neopravdano. Mi smo također vrsta koja se razvija u vremenu. Stoga, ako želimo doživjeti stvaran procvat, trebat će nam više vremena nego što nam naš planet može pružiti... Naravno, treba uzeti u obzir i rasprave o rizicima i sigurnosti. Trenutno ne bih načinjao tu temu. Neke slušatelje možda će iznenaditi to što ja mislim da katastrofe koje nas mogu snaći jesu važne, o njima se puno raspravljalo, no postoje jako opravdani razlozi za naseljavanje svemira koji ne uključuju rizike, mada moramo priznati da smo sigurniji ako svoje jabuke razdvojimo u više košara. Postoje neke druge evolucijske prednosti u ekspanziji, osim pukog preživljavanja. Postoje mnoge ljudske vrijednosti koje se praktički po definiciji nikada neće moći ostvariti ako ostanemo vezani uz Zemlju. Da bi se ostvario puni potencijal onoga što kao ljudska bića možemo dostići, trebat će nam više resursa ili drugih vrsta resursa od onih koje imamo na Zemlji. Zemlja je divan planet, međutim, ona je vrlo, vrlo mali dio svih staništa koja postoje u svemiru. Osim toga, svemirska kolonija bit će izuzetno korisna za Zemlju, za zemaljsku biosferu, i dijelom će rasteretiti Zemlju od ljudskih aktivnosti, osobito industrijskih aktivnosti koje su već sada dovele do izumiranja tolikih mnogih vrsta. Mogućnost da se ljudska naselja i dio industrije presele u orbitu, na Mjesec, Mars ili u pojas asteroida između Marsa i Jupitera, omogućit će nam da napravimo nekoliko koraka prema tome da postanemo pravim čuvarima biosfere i mnogih drugih stvari koje će kroz neko vrijeme biti ugrožene ljudskom civilizacijom i industrijom, ako već nisu", objasnio je svoje stajalište Čirković.

Kolonije u svemiru ne moraju biti masovne 

U odgovoru na uvodno izlaganje lorda Reesa Čirković je istaknuo da kolonizacija drugih svemirskih tijela ne podrazumijeva nužno masovnu migraciju.

"Podsjetimo se, u vrijeme velikih europskih otkrića, u 15., 16. i 17. stoljeću, nije bilo puno masovnih migracija. Bilo je nekih skupina, nekih vjerskih pokreta i sekti koje su migrirale, međutim, to je bio tek mali postotak ukupne europske populacije u to vrijeme. S druge strane, važe ideje, tehnologije i važni intelektualni resursi bili su izvezeni po svijetu u zemlje kao što su Kanada, SAD ili Australija, što bi bilo nemoguće bez intelektualnih resursa koji su dolazili iz Europe. Tu nije bilo masovnih migracija, nije da se 40%, 50% ili 80% stanovništva Velike Britanije iselilo u Kanadu ili SAD. To je bio tek mali postotak. Dakle, ja očekujem da će se nešto slično dogoditi u budućnosti s malim kolonijama. U njih će preseliti tek mali postotak pionira koji će biti jako motivirani ili pak dovoljno očajni, kao što je to bio slučaj u eri velikih otkrića. Oni će stvoriti neke nove društvene i političke strukture."

Svemir će nastaniti nova vrsta - postljudi

Lord Rees je u svojem odgovoru Čirkoviću ukazao na činjenicu da je važno razlikovati različite vremenske skale.

"Istina je da ljudska civilizacija traje nekoliko tisućljeća. Ljudima je kao zasebnoj vrsti trebalo više stotina tisućljeća da se pojave. No da bi evoluirali od primordijalnih protozoa prirodnom selekcijom, trebale su četiri milijarde godina. Kao što sam ranije rekao, Zemlja će postojati još najmanje toliko, a svemir možda i beskonačno. Štoviše, ta buduća evolucija bit će mnogo brža od Darwinove prirodne selekcije. To će biti sekularni inteligentan dizajn u kojem će bića od krvi i mesa dizajnirati svoje potomstvo kako bi se moglo prilagoditi vanzemaljskim okolišima. Kada se to dogodi, mogu zamisliti da će se to potomstvo moći prilagoditi životu na drugim planetima, a možda i u otvorenom svemiru bez gravitacije ili atmosfere. U toj vremenskoj skali vjerojatno će postojati inteligencije daleko od Zemlje. No to neće biti ljudi, a za ljude će Zemlja ostati svojevrstan rezervat prirode za koji su dobro prilagođeni."

Iskorištavanje resursa u svemiru smanjilo bi teret na Zemlji

U nastavku rasprave moderator je pitao Čirkovića zašto je optimističan u pogledu ljudske kolonizacije svemira, zašto ne misli, poput Reesa, da će to možda učiniti neki drugi oblik inteligencije, primjerice, umjetna inteligencija.

Čirković je odgovorio da je Rees sam priznao da se stvari ubrzavaju.

"Mi ne trebamo sebe i svoje potencijale procjenjivati na temelju evolucijske skale vremena kada su se stvari zbivale vrlo sporo. Ljudi bi trebali razmišljati o tome da goleme resurse koji su im u blizini, u Sunčevom sustavu, stave pod svoju kontrolu. Ti resursi su golemi, a to bi trebalo motivirati ljude iz čisto utilitarističke perspektive. Oni se nalaze između Sunca i glavnog pojasa asteroida. Primjerice, samo jedan asteroid Psyche 16 ima resursa u obliku teških metala koji su za nekoliko redova veličina veći od onih koje je ljudska civilizacija do sada uspjela eksploatirati na Zemlji. A to što je civilizacija do sada izvukla je puno. Samo jedan rudnik u Švedskoj Kiirunavaara vadi dovoljno željeza da bi se moglo izgraditi šest Eiffelovih tornjeva na dan. Mi eksploatiramo goleme resurse na Zemlji, a eksploatacija tih resursa iz svemirskih tijela kao što su asteroidi i Mjesec kako bi se smanjila eksploatacija na Zemlji moralna je, ekološka, odnosno eko-etička poanta koju sam pokušao istaknuti. Na Mjesecu postoje velike zalihe helija 3 koji bismo jednog dana mogli koristiti za fuzijsku nuklearnu energiju, što je vjerojatno jedino trajno rješenje da se ljudi opskrbljuju energijom na neki ekološki održiv način."

Ljudi kakvi su sada neće htjeti živjeti u svemiru

Moderator je Reesa pitao zašto ne misli da bi, čisto radi potencijalnog rizika koji možda postoji za život na Zemlji, jedno od jaja iz košare Zemlje, koje čini sjeme čovječanstva, našeg iskustva i svega onoga što nas čini jedinstvenima, bilo pametno smjestiti negdje drugdje izvan krhke biosfere koju poznajemo kao majku Zemlju.

Rees je odgovorio da se slaže da možemo iskoristiti potencijale svemira kako bismo izvezli tešku industriju te da u nekim ispostavama imamo neke ljude za slučaj da se Zemlji dogodi najgora moguća stvar.

"Međutim, dok god ostajemo ljudi s istom fiziologijom i istim stavovima, ne mislim da će ijedna od tih nastambi biti tako privlačna kao Zemlja. Ljudi ne vole živjeti na Južnom polu, neće voljeti živjeti na kolonijaliziranom Marsu, a mislim da neće htjeti živjeti ni na jednoj masovnoj svemirskoj koloniji kakve zamišljaju ljudi poput Bezosa. Dakle, smatram da je Zemlja omiljeno stanište i da ljudi neće željeti otići u većim brojevima na ta druga mjesta. Zato mislim da će to morati biti postljudi. No mislim da bi takvi postljudi mogli postojati već kroz jedno tisućljeće zahvaljujući genskim modifikacijama. A za teraformiranje Marsa i izgradnju velikih kolonija trebat će više vremena. Stoga mislim da će se čovječanstvo brže promijeniti nego što bi trajala izgradnja golemih struktura negdje drugdje u Sunčevom sustavu. A ako takve promjene možemo ostvariti u tisuću godina, zamislite koliko bi se moglo ostvariti za 1000 milijuna. Mi nemamo pojma kako bi stvari mogle izgledati u dalekoj budućnosti", uvjeren je Rees.

Ljudi se moraju širiti i zbog svoje prirode i zbog Zemlje

Moderator je potom rekao Čirkoviću kako se teraformiranje Marsa ili izgradnja održive baze na Mjesecu čine značajno većim izazovima od adresiranja mnogo hitnijeg izazova stabiliziranja naše biosfere na Zemlji i bavljenja posljedicama klimatskih promjena s kojim smo trenutno suočeni. "Jasno je da smo naštetili planetu, no imamo oruđa kojima to možemo popraviti. Zašto to nije prioritet? Dok god to ne učinimo, obavljanje herkulskog zadatka širenja na druge planete doima se nemarnim i neprimjerenim."

Čirković je na to odgovorio da su ta dva problema povezana te da je teško riješiti jedan bez rješavanja drugog.

"Primjerice, ako želimo jednom zauvijek riješiti problem energije, morat ćemo se prebaciti na nuklearnu fuziju, na čemu se radi već pet ili šest desetljeća. U Francuskoj se trenutno dovršava najnaprednije postrojenje u povijesti čovječanstva u kojem će se pokušati rekreirati proces u kojem naše Sunce i sve druge zvijezde u svemiru stvaraju energiju. A kao što sam spomenuo, najvažniji element za taj proces trebao bi biti helij 3 koji se na Zemlji ne može naći u značajnijim količinama, dok je prilično prisutan u našem kozmičkom okruženju. Slično vrijedi i za druge stvari. Mi trenutno radimo jak industrijski pritisak na ekološke sustave na Zemlji zato što su naši resursi na Zemlji po definiciji ograničeni. Jared Diamond napisao je odličnu knjigu Kolaps koja dobro tumači zašto su kolabirale neke kulture na izoliranim otocima kao što su Uskršnji otoci ili otočje Mangareva unatoč tome što su bile impresivne kulture. Problem je u tome što su bile izolirane i ograničene na malene djeliće svijeta, zanemarujući ostatak planeta. Zašto bi Zemlja u tom smislu bila bitno drugačija od jako uvećanih Uskršnjih otoka? Ona je okružena drugim resursima i, ako ih zanemarimo, na kraju ćemo završiti poput civilizacije Uskršnjih otoka i drugih izoliranih civilizacija koje su u biti kolabirale zato što su kolabirali njihovi ekološki sustavi. Mada nemamo dokaza za to, vjerojatno je upravo ta potraga za resursima bila čimbenik koji je motivirao naše pretke za migraciju iz malenog područja u Africi u gotovo sve dijelove svijeta. Martin je u pravu kada kaže da ljudi neće htjeti živjeti na Antarktici ili Mount Everestu, no da smo pitali nekoga od naših predaka bi li htio živjeti u Tibetu, u Japanu, u Kanadi ili na Aljasci, nisam siguran da bi mu se sviđala ideja. U biti ljudi su s vremenom iz različitih razloga bili spremni otići u neka vrlo negostoljubiva mjesta. To nas je dovelo do situacije koju imamo danas."

Pioniri u kolonijama mogli bi postati preteče postljudi

Moderator je na to istaknuo da je Čirković predstavio jednu važnu poantu, a ta je da smo mi kao vrsta skloni tome da istražujemo.

"To je argument prema kojem je to gotovo neizbježno: zato što možemo, mi hoćemo. Stoga me zanima. Martine, ima li vaš pesimizam prema kolonijalizaciji uporište u tehnologiji ili kulturi? Što bi moglo kočiti taj naš nezadrživ poriv da istražujemo i osvajamo koji je tako duboko usađen u našu kolektivnu svijest", pitao je moderator.

Rees je odgovorio kako misli da je to što je Čirković rekao istina u nekoj mjeri.

"Htio bih prije svega istaknuti da mi se čini da Milan malo previše naglašava problem energije kada govori o tome da bi se helij 3 mogao prikupljati na Mjesecu. No što se tiče argumenta koji se temelji na našem entuzijazmu, svakako se mogu složiti s njime. Mislim da ćemo do kraja stoljeća vrlo vjerojatno imati skupinu ljudi koji će živjeti na Marsu. Mi ih sve trebamo bodriti jer će oni biti preteče postljudi. No, mi smo se prilagodili životu na Zemlji. Mi ne želimo sebe modificirati, a postojat će regulacije koje će ograničavati tehnologije za takvu modifikaciju. Stanovnici Marsa bit će daleko od regulatora, a osim toga, budući da neće biti dobro prilagođeni Marsu, imat će jakih razloga da se modificiraju. Zato mislim da će oni relativno brzo postati druga vrsta. Ta druga vrsta imat će mentalitet koji ne možemo predvidjeti, čak i ako bude od krvi i mesa. Naravno, ako budu gotovo besmrtna elektronička stvorenja, onda neće imati nikakva ograničenja slična našima. Oni se neće bojati međuzvjezdanih putovanja i bit će jako drugačiji. No ako razmišljamo o ljudima čija razmišljanja možemo razumjeti, onda smatram da je Zemlja jedino mjesto na kojem će preferirati živjeti. Kada govorimo o pstljudima u dalekoj budućnosti, trebamo imati na umu da se oni neće razviti darvinističkom prirodnom selekcijom. Prirodna selekcija nas je naoružala agresivnošću, međutim, umjetna ne mora. Stoga bi ta stvorenja sa superljudskim mozgovima mogla živjeti komforne živote u drugim uvjetima. To je ujedno moj odgovor na Fermijev paradoks (paradoks prema kojem bismo već trebali sresti vanzemaljce ako oni postoje u našoj galaksiji op.a.). Inteligentni vanzemaljci mogu biti tamo negdje u svemiru i duboko razmišljati bez potrebe da se ikada šire njime. To može biti daleka budućnost za zemaljsku inteligenciju. No oni bi bili bitno drugačiji od ljudi. Ne bi imali ljudske emocije ili stavove. Naravno, bi li oni imali svijest i samosvijest kakvu imaju stvorenja od krvi i mesa, to je pitanje o kojem bi mogli raspravljati filozofi."

Etički je imperativ da se um širi svemirom

Moderator je Čirkovića pitao ima li nešto protiv ideje da bi stvorenja koja će nastanjivati druge planete mogla biti drugačija, da neće imati istu biologiju kakvu imamo mi ljudi.

Drugim riječima: trebaju li istraživanja svemira obavljati ljudi? Zašto se to ne bi, kako predlaže Rees, ostavilo postljudima?

Čirković je odgovorio da bi se u tome mogao složiti s Reesom.

"Nemam nikakvih problema s time. Ja bih samo te postljude, čak i ako bi u nekom formalnom smislu bili zasebna vrsta, smatrao braćom. To znači da bismo morali razviti moral kako bi bio što uključiviji. Mislim da postoji mnogo etičkih načela koja idu u prilog naseljavanju svemira. Ako stavimo naglasak na etiku koja vrednuje život s umom, to automatski podrazumijeva da imamo moralnu obavezu širiti um u svemiru. Tu želim staviti naglasak na um jer je to u krajnjoj liniji bio početak astronautike, kako je to predstavio Konstantin Ciolkovski, koji je rekao da je Zemlja kolijevka uma, ali da čovjek ne može zauvijek živjeti u kolijevci. Stoga, ako osjećamo bratstvo sa svim umovima i u širem smislu sa svim živim bićima, onda u tom smislu čak imamo etičku dužnost da širimo um unaokolo i na taj način obogatimo svemir", istaknuo je Čirković.

Zemlja zauvijek treba ostati sačuvana za Zemljane

U završnoj izjavi Rees je rekao da je razlika između njegovog i Čirkovićevog stava dijelom u tome što razmišljaju u različitim vremenskim skalama.

"Mislim da ćemo kroz sljedećih 50 ili 100 godina imati male zajednice ljudi koji će živjeti van Zemlje u drugačijim uvjetima. Međutim, ako promišljamo dalju budućnost i pritom imamo na umu da će buduća evolucija biti mnogo, mnogo brža od evolucije koja je dovela do nastanka ljudi te da ona možda neće uključivati agresiju, onda nemamo pojma kako će to izgledati. U tom kontekstu ideja da bismo trebali imati bratske osjećaje prema postljudima čini se malo nategnutom jer to bi moglo značiti da sluzava plijesan ima bratske osjećaje prema nama. Bićima koja će se od nas razlikovati onoliko koliko se mi razlikujemo od sluzave plijesni trebat će mnogo manje od četiri milijarde godina da se razviju, koliko je nama trebalo, jer će se to događati kontroliranom, a ne nasumičnom evolucijom. Dakle, mislim da jako teško možemo zamišljati što će se događati u dalekoj budućnosti, kroz više desetaka tisuća godina. Prije tog vremena mislim da trebamo čuvati Zemlju kao svoj dom. Mi možemo eksploatirati svemir radi nekih resursa, međutim, to mogu raditi roboti. Ne mislim da će ljudi ikada u većim brojevima htjeti ići dalje od Mjeseca. Mislim da trebamo ostati orijentirani na Zemlju dok god smo ljudi, makar se bližimo početku kraja procesa povećanja složenosti u svemiru. Stoga ne trebamo imati nikakve dvojbe niti bismo trebali postavljati ograničenja u smislu etičkog prihvaćanja budućih vrsta koje će imati mentalne kapacitete daleko veće nego što ih uopće možemo zamisliti."

Razvoj postljudi u kolonijama treba pozdraviti

Čirković je rekao kako se slaže da će ekspanzija u svemiru voditi do postljudskih vrsta.

"No ne vidim ništa odbojno ili riskantno u tome. Slažem se da će buduća inteligencija, koja će biti razvijena nedarvinističkom evolucijom, biti manje agresivna i manje opterećena evolucijskom prtljagom iz prošlosti. No, na jedan ili drugi način korištenje svemirskih resursa, širenje u svemir i uspostavljanje staništa u svemiru neće biti masovni pokret, to je besmislica. To će uvijek biti spor proces trajnog napretka i razvoja koji će voditi do postljudi i mislim da tu eru trebamo pozdraviti."