Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Gorjevoj za „Antenu M”: SPC traži garancije od Vaseljenske patrijaršije da se ne miješa u crkveno pitanje Crne Gore

| Postavio/la: Milena Aprcović

Pročitajte intervju

Gorjevoj za „Antenu M”: SPC traži garancije od Vaseljenske patrijaršije da se ne miješa u crkveno pitanje Crne Gore

Piše: Vladimir Jovanović

Ukrajinski vjerski analitičar Dmitro Gorjevoj urednik je uticajnoga pravoslavnoga portala „Церкваріум” i direktor organizacije Центр релігійної безпеки.

Studirao je religiozne studije na Nacionalome univerzitetu „Тарас Шевченко” u Kijevu. Povodom crkvenih previranja širom Vaseljene autor je odličnih analiza i čest sagovornik medija.

Gospodin Gorjevoj se ljubazno odazvao mojoj molbi da čitaocima „Antene M” i crnogorskoj javnosti saopšti svoje odgovore na pitanja o dešavanjima u Istočno-pravoslavnoj crkvi, takođe i o perspektivi obnove autokefalne Crkve Crne Gore…

„ANTENA M”: Kijevska mitropolija - Pravoslavna crkva Ukrajine (PCU) konačno je dobila autokefaliju početkom godine od svoje majke-Crkve u Carigradu. Prije par dana, osim Vaseljenske patrijaršije, ukrajinsku autokefaliju je priznala i Grčka crkva. Kako ocjenjujete ove događaje?

GORJEVOJ: To ukazuje da autokefalija, tomos i Pravoslavna crkva Ukrajine nijesu projekat patrijarha Vartolomeja, već istinska Hristova Crkva, koja funkcioniše u okviru nezavisne, demokratske države Ukrajine.

Mnogi u Ukrajini vjeruju da je proces prepoznavanja ukrajinske autokefalije veoma spor. Međutim, tako se čini kad ste unutar procesa. Ako apstrahujemo sebe i sagledamo ovaj proces iz istorijske perspektive, tada ćemo shvatiti kako se brzo Ukrajinska crkva rodila i razvijala.

Veoma je simbolično da je, od prijema tomosa do prvoga službenoga priznanja, prošlo devet meseci. Toliko koliko žena nosi plod prije rođenja bebe. Bilo je potrebno devet mjeseci da PCU formira nezavisan organizam, preživi tranziciju državne moći [predśednički izbori na kojima je pobijedio Volodimir Zelenski – naša primjedba] i uz to se pripremi za osvetu Moskovske patrijaršije.

Postoji još jedan zanimljiv detalj. U Ruskoj pravoslavnoj crkvi su dugo i sa posebnim entuzijazmom zlurado uvjeravali sve i svakoga da se priznanje Ukrajinske crkve neće dogoditi. Ali, prepoznavanje ukrajinske autokefalije se dogodilo brže od mnogih, čak i ranije od same Ruske crkve.

Naime, Carigradska patrijaršija, na osnovu odluke svoga Sinoda, izdala je 1589. diplomu Moskovskoj patrijaršiji [da moskovski mitropolit može nositi titulu patrijarha]. Međutim, prvo priznanje, od tadašnjih autokefalnih crkava, Moskva je dobila tek saborom 1593. godine. I niko nije vodio moćne informativne kampanje protiv njih. Sve u svemu, trebalo je Rusiji četiri godine da ih priznaju; a Ukrajini devet mjeseci.

„ANTENA M”: Možete li ukratko opisati instrumente koje Rusi koriste da obeshrabre ili spriječe druge pomjesne crkve da priznaju autokefaliju Crkvi Ukrajine?

GORJEVOJ: Postoji nekoliko oblasti u kojima Rusi djeluju.

Putin okupio politički i obavještajni vrh u Moskvi na savjetovanje i ocijenio skandaloznim odluke Carigrada

Prvo, to su finansije. Nikome nije tajna da Rusija, kroz razne vrste struktura, finansira jerarhije različitih pomjesnih crkava. Dovoljno je pogledati aktivnosti: Императорского Православного Палестинского Общества, Афонского общества, Фонда Андрея Первозванного, Фонда единства православных народов…

Usput, potonji je u maju 2018. godine dodijelio nagradu srpskome patrijarhu Irineju. Prema različitim procjenama, premija iznosi 250.000 američkih dolara. I odmah nakon toga bilježimo antiukrajinske Irinejeve izjave. Pa, nije li to mito?

„Церкваріум”: Srpski patrijarh od Rusa dobio premiju od 250.000 $

Rusi finansiraju izgradnju novih katedrala: u Beogradu [hram Sv. Save], na Kipru, te u nekim grčkim oblastima.

U protekle dvije godine viđeli smo kako su se aktivno ruski političari umiješali u unutrašnje stvari drugih pomjesnih crkava da bi diskreditovali Ukrajinsku crkvu. Mislim na pośete: ruskoga ambasadora u Grčkoj Aleksandra Maslova arhiepiskopu Jeronimu; poslanika ruske Državne dume Dmitrija Sablina patrijarhu Antiohije Jovanu; prisustvo šefa Odbora za vjerske organizacije Dume Sergija Gavrilova tokom zasijedanja Sinoda Crkve Grčke, etc.

Tu su i prijetnje dezavuisanjem i nasiljem, te informativne kampanje. Morate uzeti u obzir uspješni ruski socijalni eksperiment propaganda; kao i to da je Putin bivši KGB oficir…

U cijeloj Pravoslavnoj crkvi vlada strah od Rusa zbog kompromitacija, novca i – ubistava!

„ANTENA M”: U junu o.g. arhiepiskop iz PCU, Evstratij Zorja – koji je prethodnih godina sasluživao sa sveštenstvom Crnogorske pravoslavne crkve – bio je kod mitropolita Amfilohija Radovića na Cetinju. Što je tačno svrha te Evstratijeve misije?

Amfilohije na Cetinju ugostio arhiepiskopa PCU, od njega dobio ikonu, poveli ga u Hram u Podgorici

GORJEVOJ: Nakon priznanja, PCU se mora pridržavati pravila koja postoje među pomjesnim pravoslavnim crkvama.

Proljetos na zajedničkoj liturgiji mitropolita Epifanija i mitropolita galskoga Emanuila iz Vaseljenske patrijaršije je učestvovao sveštenik privremeno nepriznate Crnogorske crkve, otac Bojan [sada episkop Boris Bojović – naša primjedba]. Srpska crkva je protestovala.

Novi episkop Crnogorske crkve sasluživao s mitropolitom Vaseljenske patrijaršije, Srbi protestuju, oglasio se Kijev

Iz tih razloga je arhiepiskop Evstratij Zorja bio primoran da se sastane sa Amfilohijem. Srbi imaju negativan stav prema PCU, a iz PCU žele da dobiju priznanje od Srba i trude se da dodatno ne pokvare odnose.

„ANTENA M”: Međutim, Amfilohije potom šalje jedno svoje „pokajničko” pismo Rusima, adresirano na mitropolita Onufrija Berezovskoga, predstojatelja ruske jurisdikcije u Ukrajini. Ponovio je svoje stajalište da ne priznaje PCU…

Amfilohije pisao Ruskoj crkvi zbog susreta sa „ukrajinskim raskolnikom”

GORJEVOJ: Da, Amfilohije i Srpska crkva u cjelini podržavaju Moskovsku patrijaršiju u Ukrajini i imaju negativan stav prema Pravoslavnoj crkvi Ukrajine.

„ANTENA M”: Što se dešava sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

GORJEVOJ: Srpska crkva je bolesna od nacionalizma, koji je u konkretnoj verziji predstavljen imperijalizmom.

Nije voljna da se složi sa autokefalnošću crkava Śeverne Makedonije i Crne Gore – to su fantomski bolovi zbog izgubljene velike moći Srba.

Srpskoj crkvi je nacionalizam odavno premašio i pomračio Jevanđelje.

Znate da smo nedavno napisali otvoreno pismo srpskome patrijarhu i arhijerejskome saboru SPC u kojem smo ih pozvali da priznaju PCU. Prikupili smo svu njihovu kritiku protiv Ukrajine i njezine crkvene nezavisnosti i pokazali: sve to što nama osporavaju, već se odigralo u istoriji i modernosti upravo Srpske crkve!

Ukrajinski vjerski analitičari pisali SPC: Ušli ste u neplaćeni dug prema Rusiji

Odgovor na naše otvoreno pismo, koje su reprizirali mnogi crkveni resursi, ne samo u Ukrajini, već i u Grčkoj i Evropi, nijesmo dobili.

Dakle, dolazimo do zaključka da stav Srpske crkve nije zasnovan na bilo kakvim kanonima, ili nepokolebljivim principima. Ne, njihov položaj je čisto politički. I mijenja se u zavisnosti od toga ko su im prijatelji. O njihovoj dosljednosti – nema ni govora. To, naravno, nije hrišćanski. To čak nije ni pristojno.

 „ANTENA M”: Kakav je trenutni odnos Srpske crkve i Vaseljenske patrijaršije?

GORJEVOJ: Teško je reći. S jedne strane, Srbi su uz Rusku crkvu, ali se još plaše da raskinu odnose sa Vaseljenskim Patrijarhom.

Evo, na primjer, arhijerejski sabor SPC je zabranio svojoj jerarhiji da saslužuje sa jerarhijom PCU, a preporučeno je i da ne saslužuju sa onima koji su u evharistijskome jedinstvu sa PCU – drugim riječima, to je jerarhija Vaseljenske patrijaršije. Ali u praksi se toga ne pridržavaju.

Srbi se, naime, plaše da se otvoreno sukobe sa Vaseljenskom patrijaršijom, pokušavajući da sebi „nabave“ garancije o nemiješanju Carigrada u Crnoj Gori i Śevernoj Makedoniji.

U tome smislu treba razmotriti izjavu mitropolita crnogorsko-primorskoga SPC Amfilohija, koji je rekao da Ruska pravoslavna crkva nema dokumenta za Ukrajinu, ali da je Srbi imaju za Crnu Goru – misleći na tomos o autokefaliji Srpske crkve iz 1922. godine.

„ANTENA M”: Koliko se u ukrajinskim bogoslovskim krugovima zna o istoriji crnogorske autokefalije?

GORJEVOJ: U Ukrajini se malo zna o samoj Crnoj Gori, a posebno o istoriji njezine Crkve.

Gotovo niko, osim desetak stručnjaka, ne zna da Crna Gora ima iskustvo autokefalije svoje Crkve, što su priznale i druge pomjesne crkve – uključujući i Rusku crkvu.

Nažalost, u Ukrajini se vrlo malo zna uopšte o Balkanu i o braći tamošnjim Slovenima. Do 2018. godine pravoslavlje je u Ukrajini bilo ograničeno na Rusku crkvu. Nijesmo znali skoro ništa o drugim pomjesnim crkvama. Ovo je veliki problem. I Rusi su to koristili. Pričali su najnevjerovatnije izmišljotine o tome što je moguće, a što nemoguće u pravoslavlju. To, naravno, nije imalo nikakva oslonca na Sveto Predanje [Ιερά Παράδοση – usmeno prenošenje učenja Gospoda Isusa Hrista, apostolske tradicije i događaja iz jevanđeoske istorije].

Onda smo počeli, uključujući i naš portal „Церкваріум”, da provjeravamo je li ono što Rusi kažu tačno. Na primjer, kažu iz Ruske crkve da se nešto ne može učiniti jer je protivno pravoslavlju. I mi istražujemo i nalazimo primjer da upravo to mirno i rutinski rade u drugoj pomjesnoj crkvi. Hoću da kažem, proširili smo horizonte pravoslavlja za Ukrajince. Upoznali smo ih sa stvarnostima drugih pomjesnih crkava…

„ANTENA M”: Državne vlasti u Crnoj Gori praktično su tek nedavno pokrenule pitanje autokefalije Crkve Crne Gore. Donedavno je to bila tabu tema. Uzevši u obzir odredbe crkveno-kanonskoga prava, da li vidite neke prepreke obnovi i vaseljenskome priznanju bogohranime Crkve Crne Gore?

GORJEVOJ: Ta prepreka je tomos Vaseljenske patrijaršije o autokefaliji Srpske crkve iz 1922. godine u kojem je saopšteno da se on izdaje „… za dokaz, stalnu i vječitu potvrdu…”

S druge strane, kaže se u tome tomosu iz 1922, da se izdaje zbog političkih promjena i formiranja jedne nove države.

[Tomos iz 1922. godine: „Sveta Crkva uređujući i obavljajući sve kako treba a radi nazidavanja, smatra da je i ovo svojstveno dobrome uređivanju i kanonskome poretku, da podešava i uređuje granice crkvene uprave prema političkim promjenama koje se dešavaju… u pogledu na Bogospasajemu Kraljevinu Srbiju s obzirom na to, što je ona poslije bivših balkanskih ratova iz 1912. i 1913. godine i doskorašnjega velikoga svjetskog rata proširena i uvećana i podignuta u jedno ujedinjeno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca…”]

Posljedično, sada – kad u tim granicama nema takve države – tomos se može opozvati na osnovu 17 kanona IV Vaseljenskoga sabora, jer – crkvene granice moraju slijediti državne granice.

[17 kanon IV Vaseljenskoga sabora: „… podjela crkvenih oblasti neka slijedi građanskome i državnome poretku”]

Želimo da naša pravoslavna braća slovenska u Hristu iz Crne Gore i Śeverne Makedonije znaju da ćemo im pomoći u dobijanju njihovih autokefalija jer mi Ukrajinci imamo iskustvo u tome.

Komentari

Mr,

@danilo s., ne manje vazno i ovo-- Do 2018. godine pravoslavlje je u Ukrajini bilo ograničeno na Rusku crkvu. Nijesmo znali skoro ništa o drugim pomjesnim crkvama. Ovo je veliki problem. I Rusi su to koristili. Pričali su najnevjerovatnije izmišljotine ----imamo isto i u cg

danilo s.,

"....crkvene granice moraju slijediti državne granice." [17 kanon IV Vaseljenskoga sabora: „… podjela crkvenih oblasti neka slijedi građanskome i državnome poretku”] Ovo je ključna činjenica u našem sporu sa SPC. Država CG ima pravo na svoju nezavisnu crkvu.

Ostavi komentar

0/300