Knjaz i CRNOGORSKA NACIJA, godina 1886.

Piše: Vladimir Jovanović

Predvođeni knjazom Nikolom, Crnogorci su novembra 1885. ostali po strani, ne podržavajući ni Srbe ni Bugare, kada su ove dvije slovenske i pravoslavne nacije zaratile.

Srbi su izazvali sukob i prvi napali, a Bugari su ih u dvoneđeljnom ratu potukli do nogu. „Мила Родино”, sadašnja himna Bugarske, temelji se na pjesmi „Горда Стара планина” Cvetana Radoslavova koju je napisao kada je 1885. polazio u rat protiv Srba, etc. 

Nedugo po svršetku srpsko-bugarskoga rata, knjaz Nikola, preko Beča i Berlina, putuje u Rusiju.

„Danas, 22. januara (1886), Knjaz Crne Gore stigao je u Petrograd”, zapisuje anonimni visokopozicionirani ruski diplomata. Njegove analize o politici Ruske carevine u Evropi — pod naslovom „Čekajući rat: Bilježnica ruskoga diplomate, 1883-1887“ — štampala je 1887. u Parizu ugledna izdavačka kuća „Éditions Perrin: Librairie académique Didier” (osnovana 1827, posluje i danas).

Osvrćući se na srpsko-bugarski rat, ruski diplomata piše da su „neprijatelji slovenstva uspjeli gospodare balkanskih naroda podvrgnuti svome uticaju i time izvojevali mnoge pobjede”, a „trenutna istočna kriza pokazuje koliko su te pobjede pogubne za dobrobit Južnih Slovena”.

„Štoviše, Srbi, čija je sreća tako draga knjazu Nikoli, zaratili su protiv drugoga slovenskoga naroda. Razdor i mržnja brzo su napredovali. Umjesto da sačuvaju svoje snage i suprotstave ih njihovim zajedničkim neprijateljima, Sloveni ih troše u bratoubilačkoj borbi”.

No, za razliku od vođâ Srba i Bugara, kralja Milana Obrenovića i kneza Aleksandra I (Алекса̀ндър I Български) — vođa Crnogoraca je poseban, ocjenjuje ruski dipolomata. Uočava kako zbog toga protiv Knjaza i Crnogoraca pletu intrige iz Srbije:

„Čvrsta je veza koja spaja CRNOGORSKI NAROD (peuple monténégrin) sa svojim Knjazom. Da bi razumjeli taj radosni spektakl u Crnoj Gori, pomislite samo na tužnu situaciju još jednoga slavenskoga poglavara države, kralja Milana. Ime potonjega podśeća nas na nemirno razdoblje kroz koje trenutno prolazi cijeli slovenski svijet, na olujne oblake što se nadvijaju nad Balkanom i na sramotne intrige (et l'intrigue honteuse), koje su ‘željeznim krugom’ okružile Crnu Goru”.

„U Bilježnici ruskoga diplomate, 1883-1887“ (str. 182) predočava se još jedna ocjena kako u to vrijeme iz Ruske carevine gledaju na Knjaza i Crnogorce:

„Knjaz Nikola je čovjek koji nam je drag, sada kao i uvijek. On nam je drag ne samo kao provjereni saveznik Rusije, nego i kao šef vlade koji je, svojim visokim kvalitetima, znao pridobiti ljubav i odanost naroda koji je nama bratski. Između knjaza Nikole i CRNOGORSKE NACIJE (nation monténégrine), oduvijek je postojala bliska i čvrsta veza. Ova veza nikada nije prekinuta; nikada Knjaz Crne Gore nije morao sumnjati u svoj narod, a ovaj u svoga Knjaza”…

.