15 °

max 15 ° / min 9 °

Ponedjeljak

04.03.

15° / 9°

Utorak

05.03.

14° / 8°

Srijeda

06.03.

14° / 8°

Četvrtak

07.03.

9° / 8°

Petak

08.03.

12° / 7°

Subota

09.03.

11° / 7°

Nedjelja

10.03.

12° / 7°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Ś, ś – srpska mapa rasprostiranja u Crnoj Gori (1985)

Istorija

Tag Gallery
Comments 0

Ś, ś – srpska mapa rasprostiranja u Crnoj Gori (1985)

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: V.J.

Srpski lingvista Mitar Pešikan 1985. u „Glasniku odjeljenja umjetnosti” Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (br. 6, Titograd, 177-190) uz članak „Prilog kartografskoj obradi crnogorskih govora” objavio je svoju mapu rasprostiranja „Ś” u Crnoj Gori, i van nje. Veli, to je „u stvari, dodatak raspravi ‘Jedan opšti pogled na crnogorske govore’”, koji je objavljen 1979. u „Zborniku za filologiju i lingvistiku” (XXII/1, Novi Sad).

Direktor Instituta za srpskohrvatski jezik SANU u Beogradu, akademik Pešikan (1927-1996) i pretežni dio srpske lingvistike u komunizmu — vješto koristeći kulturološko naslijeđe Karađorđevićevske države, jednoumlje titoizma i centralistički autoritet uređenja društva — opstruirali su priznanje crnogorskoga jezika, tvrdeći da je to provincijalizam ili lokalizam ustavnoga s/h-h/s jezika, ne označavajući ga makar posebnim „crnogorskim dijalektom”.

Da bi izbjegli odrednicu „crnogorski”, dovijali su se, izmišljali, pisali, brisali i dopisivali različite „klasifikacije”, ukrivali ga u podgrupu „istočnohercegovačkoga dijalekta”, ili „zetsko-sjeničkoga”, „lovćensko-komskoga”, „zetsko-gornjopolimskoga”, „zetsko-južnosandžačkoga”, etc.

Tako i „ś”, glas (fonem) koji je na balkanskim prostorima samo u crnogorskome jeziku opšteprisutan, Pešikan označava na svojoj mapi nekakvim „istočnodinarskim”. Za razliku od drugih lingvista koji su na terenu izučavali crnogorske govore, poput Danila Vušovića, Mihaila Stevanovića, Branka Miletića, Jovana Vukovića, Milije Stanića, Draga Ćupića — a oni su, vidi na linkovima dolje, jasno i dosljedno navodili da su i „ś” i „ź” zasebni glasovi (fonemi) i-ili suglasnici (konsonanti) — Pešikan sugeriše da su tek derivati jotovanja; pa za svoju kartu piše:

„…pokazuje rasprostranjenost (koliko su raspoloživi podaci omogućili) jedne pojave u matičnoj ijekavskoj oblasti — jotovanje suglasnika ‘s’ (po novom i ijekavskom jotovanju: paśi, prośak, śeme śedi), za kojim nešto ograničenije ide i jotovanje ‘z’ (koźi, iźela). Na karti su ijekavski punktovi u kojima izostaje ovo jotovanje predstavljeni sa ‘sj’…”

Svi ti Pešikanovi „punktovi” sa „sj” izvan su tadašnje Socijalističke Republike Crne Gore; i baš niti jedan u njoj. Uostalom, koja je za Pešikanovu „jednu pojavu”, naime za „ś” i „ź”, konkretno „matična ijekavska oblast”? Ne izjašnjava se — jer bi, u suprotnome, morao „priznati” da je to Crna Gora.

U Crnoj je Gori govorno „ś” apsolutno svuda. Crnogorski jezik je tome glasu, kao i glasu „ź”, na južnoslovenskim prostorima domovina, dok su u Srbiji, BiH iili Hrvatskoj marginalne pojave, koje su za ovih proteklih par decenija tamo možda bezmalo iščezle.

No, svejedno, iako prenaglašava „punktove” glasa „ś” van Crne Gore, i iz Pešikanove karte je potpuno očigledno da je dosljedno rasprostranjen jedino u govornome arealu crnogorskoga jezika. Taj glas Pešikan obilježava ćirilićno „Ć” i latinično „Ś”; obje takve grafeme su 2009. normatizovane u azbuci tj. abecedi crnogorskoga jezika.

Evo Pešikanove mape iz 1985. godine…

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR